Učenici pišu

UČENICI PIŠU: ČITAJUĆI DOBRE PISCE DEŠAVAJU SE U NAMA ČUDA

Ne znam kada sam tačno zavolela knjige. Znam samo da mi danas nije dovoljno da neku priču samo pročitam i zaboravim! Kada me knjiga zaista zainteresuje, nastavim da razmišljam o njoj i kada je zatvorim. Nekada razmišljam o likovima, rečenicama, događajima ili osećaju koji sam imala čitajući knjigu. Tada shvatim da je knjiga postala deo mene. Takođe,volim osećaj kada me knjiga toliko zainteresuje da izgubim pojam o vremenu. Kažem sebi da ću pročitati još jedno poglavlje, a onda shvatim da je prošlo mnogo više vremena nego što sam očekivala… A najlepše mi je kada se toliko zanesem,da postanem deo likova! Saosećam sa njima, radujem se, plačem, a ponekad i ljutim. A onda mi bude teško da se oprostim od njih. Čitanje me je naučilo tome da ne donosim prebrze zaključke o drugima. Dok čitam, često mi se na početku ne dopadne lik, pa kroz knjigu shvatim i njegovu priču. Kako ga bolje upoznajem, sve više ga razumem! Mislim da se tako nešto dešava i u stvarnom životu. Knjiga nas uči da malo dublje zavirimo u druge ljude, a ne da ih osuđujemo po koricama. A nekada, nakon čitanja, imam osećaj da sam se promenila - ne puno, ali sasvim dovoljno da počnem da razmišljam malo drugačije. Možda je to čudo dobrog pisca. On napiše priču, a mi čitaoci je doživljavamo. A kada se pronađemo u njoj, ona postaje naša. Postaje deo naših misli, osećanja, i - uspomena. Zato verujem da čitajući dobre pisce, u nama se stvarno dešavaju čuda.

 

Milena Gabrić IV-15