Sve aktuelnosti

SAMOMOTIVACIJA KAO LIČNA MOĆ

Kada su jednog poznatog preduzetnika pitali kako motiviše sebe, rekao je da je čitava priča o motivaciji namenjena za razmažene i lenje. Kada uzmete u obzir da preduzetnici nemaju taj luksuz da ih mrzi da rade, u tome ima istine.

Njihovi motivacioni faktori su odgovornost prema poreskoj upravi, inspekcijama, klijentima, dobavljačima, banci. To je jednostavno egzistencijalni strah, koji se ispoljava na više načina. I generalno, strah (da se nešto izbegne) je jedan od najjačih motivatora. Tek onda kada se postignu ciljevi, javljaju se motivi prijatnijeg tipa, a to je podizanje biznisa na veći nivo (moderniji prostor, napredniji softver, veći profit, javne nagrade i sl). Oni spadaju u drugu grupu motivatora, čija je pogonska sila - želja.

Uglavnom je najteže motivisati sebe u situacijama kada nas nešto ne interesuje, a ipak predstavlja obavezu, koja je međukorak do nekog većeg rezultata. I kao što je ovaj preduzetnik rekao, u tim okolnostima su potrebni motivacioni faktori. Recimo, kada je vaš cilj da završite fakultet ili srednju školu, a suočavate se sa predmetom koji vam je pretežak ili dosadan. Ili onda, kada vam treba posao, a nemate potrebne veštine.

Suštinski, u pitanju je napor koji treba da uložite da biste došli do faze kada imate rezultate. A kada rezultate počnete da primećujete, dešava se čudo. Otpor prema obavezi se smanjuje, procenjujete još koliko posla i vremena vam je preostalo i prelazite u operativnu fazu.

Međutim, najveći problem se javlja u prvoj fazi, kada osećate otpor. Kada ste potpuno nemotivisani. Otpor dovodi do odlaganja obaveza i pronalaženja izgovora. Ako ova faza potraje, dolazi do brojnih posledica: gubitka vere u sebe da ćete uopšte uspeti, do anksioznosti, katkad i do kritike porodice. Iako ništa od ovoga nije prijatno, zapravo je sve to dobro za vas.

Nezadovoljstvo stvara nelagodnu tenziju koje želite da se oslobodite. To je faza, kada tražite podsticaj koji će promeniti vaše ponašanje iz pasivnog u aktivno. Podsticaji mogu biti različiti. Možete razgovarati sa nekim ko je istu obavezu uspešno završio i tražite savet ili prenos znanja. Zatim, možete raditi u timu sa nekim, slušati podkaste koji vas motivišu ili se potpuno osloniti na sebe i svoje unutrašnje snage.

Kako da “preletite” kroz fazu otpora?

Mnogo je lakše reći, nego učiniti. Ipak, ako se nešto mora, bolje je da to završite što pre. Đinđić je u tom kontekstu pomenuo sjajnu indijansku poslovicu: “Ako treba da progutaš žabu, nemoj dugo da je gledaš, progutaj je odmah”.

Zato, evo nekoliko načina da skratite sopstveno mrcvarenje.

Nađite svoje “Zašto”. Morate pronaći razlog koji će biti vaše gorivo. Jednostavno morate. Bilo da je to nešto što ćete biti, imati ili raditi, kada završite obavezu kod koje je „zapelo“. Umesto da postavljate pitanja zašto treba radite ono što ne želite i da li će vam to ikada trebati u životu, bolje je da pronađete svoj motiv. Sasvim je u redu ukoliko je to inat ili griža savesti. Motiv uvek možete naći u svojim roditeljima, koji su toliko toga uradili zarad porodice, što možda nije bilo ni zabavno, ni bezbedni, niti lako. Kad shvatite koji je vaš motiv, napišite ga na mestu gde će vam stalno biti u vidu.

Povratite samopouzdanje na opipljiv način. Nemoć je jedno od najgorih osećanja. Svaka nova situacija se igra sa vašom (ne)sigurnošću. Ako je samopouzdanje osećaj da možete uspeti, onda treba da uradite nešto, da bi vam zadatak na kome radite izgledao moguć.

Izlistajte sva pitanja u vezi sa zadatkom, makar ona bila najbanalnija. Počnite sa istraživanjem preko interneta, AI alata, uz pomoć mentora ili nekoga ko zna. Zatim sistematizujte podatke na logičan način. Počećete da kapirate. Onog trenutka kada na jednu stranu “složite nekoliko kockica” i napravite zaključak, pa na drugu stranu isto tako, shvatićete širu sliku i međusobnu povezanost entiteta. Zadatak više nije bauk, već postaje izazov koji golica radoznalost. Činjenica je da vera u sebe počinje da se vraća onog trenutka kada znate pravac. Dakle, teško je sve do “aha” momenta.

Radite na samodisciplini. Kada nišanite blisku metu, milimetar pomeranja levo ili desno ne znači mnogo. A šta se dešava, ako je cilj na odstojanju od 30 metara? Pa, možete promašiti celu metu! Ako nešto radite kratkotrajno, a ne vidite rezultate, to ne znači da ih neće biti kasnije i da zbog toga treba odustati. Ono što treba da uradite (a ima veze sa pomenutom žabom) jeste da počnete odmah da radite na zadatku. Neka za početak to bude sat vremena efektivno (bez ometanja). To nije mnogo na nivou dana. Ali za 30 dana, imaćete 30 radnih sati. Ili nula, ako je prošlo mesec dana, a još niste ni počeli.

 Jačajte pozitivan mentalni stav. Dešavaće se greške, maleri i neuspesi. Možda ćete se preispitivati, kriviti ili očajavati, ukoliko se stvari ne odvijaju onako kako ste očekivali. Ovo je usko povezano sa mentalnim stavom koji imate prema neuspehu. Ne budite strogi prema sebi kada pogrešite. Na neuspeh gledajte kao na sastavni deo procesa u kome se čeliči vaša volja. On je tu da bismo se razvijali kao individua. Slično onoj poslovici da je putovanje važnije od destinacije. A putovanje ka cilju su upravo sve naše percepcije događaja i transformacija koja se dešava u duhovnom rastu.

Nagrada kao samopoštovanje i motiv. Nagrada treba da postoji na dnevnom nivou, čak i za onih efektivnih sat vremena rada. Recite sebi: „Kad odradim obavezu, ići ću na bazen (ili šta god vam predstavlja prigodu)“. Tako vaš dan nije samo mučenje, nego je i dan kada iščekujemo nešto lepo jer smo to i zaslužili. A za postizanje cilja, obećajte sebi mnogo vredniju nagradu.

Zašto je samomotivacija lična moć?

Talenat kao i inteligencija ne znače mnogo, ako izostane marljivost. Da bi čovek bio vredan i istrajan, potrebna mu je samomotivacija, taj unutrašnji “terač” koji mu ne dopušta da odustane.

Samomotivacija je odgovor zašto su najveći umovi svojim pronalascima napravili promenu u svetu.

Samomotivacija je bezpogovorno lična moć jer čini suštinsku razliku između uspeha i neuspeha.

Sve veštine koje imaju prefiks “samo”, kao što su samopouzdanje, samokontrola i sl. pripadaju kategoriji ličnih veština, a to znači da na njihovom razvoju moramo raditi sami. Kada smo jaki iznutra, onda smo nepobedivi spolja. Ili kako je rekao Bejb Rut, bejzbol igrač svih vremena, poznat po mnogobrojnim rekordima : “Jednostavno ne možete pobediti osobu koja nikada ne odustaje”!

Autor: Andrijana Mitrović