Arhiva

NAŠI FUDBALERI – IZMEĐU ŠKOLE I SPORTA

NAŠI FUDBALERI – IZMEĐU ŠKOLE I SPORTA

Dok fudbalski tim Hemijsko-tehnološke škole korača stopama prethodnika (nećemo zaboraviti naš veliki uspeh i plasman na svetsko prvenstvo pre dve godine), svoj doprinos u borbi za što bolji plasman pružile su i pružaju i mlade snage, učenici prvog razreda, ali već profesionalci u fudbalu. U odeljenju I-11, među budućim zaštitarima životne sredine, „kriju“ se čak šestorica fudbalera: Miljan Vujić, Veljko Videnović, Mladen Stanković, braća Lazar i Petar Đorđević i Boris Brzulović.
U školskoj biblioteci, prostoru za „vežbanje uma i duha“, razgovaramo sa Petrom Đorđevićem i Veljkom Videnovićem, i uviđamo tačnost čuvene izreke: „Mens sana in corpore sano“ (U zdravom telu, zdrav duh)  jer, osim sportskih veština, ove mladiće krasi i elokvencija, čvrst stav i – lepo vaspitanje.
Obojica su mogli da biraju koju će srednju školu da upišu. Više nego dovoljan broj bodova za upis (Petar čak 96 od mogućih 100!), a put ih je vodio i doveo u Maksima Gorkog 53. Petra iz Trstenika, a Veljka iz Ćuprije.
U Suboticu su došli da igraju fudbal, sport kojim se bave i bukvalno od malih nogu. „Čim sam počeo da hodam, krenuo sam da trčim za loptom!“ – naglasiće Petar. Oni su danas pojačanje Fudbalskog kluba „Spartak“, na treninzima su redovni, a škola im je nedostajala kada su se časovi odvijali na daljinu.

- Primiče se kraj prvog razreda, i možemo da kažemo da nam se dopada pristup nastavnika. Čak je i bolje kada su stroži jer nas tako podstiču više da učimo, steknemo radne navike... Školska zgrada je prelepa, nismo očekivali ovako lep ambijent. Najlepša je škola u Subotici, a sigurno i šire! I grad je lep, srećni smo što smo ovde, što ćemo se baš tu osamostaliti.

U toku su kvalifikacije za državno prvenstvo u fudbalu, a naši sagovornici ne kriju koliko su im stariji učenici pomogli na pripremama, u igri, utakmicama.

- Te momke znamo iz kluba i sa njima imamo odličan odnos. Kada smo došli, dali su nam dragocene savete, govorili da se trudimo, da damo sve od sebe, motivisali nas. U prvom redu mislimo na: Iliju Miodragovića, Nemanju Andrića, Veljka Dimkovića i Simu Vrbljanca.

Iako su posvećeni fudbalu, ne zapostavljaju ni školu. Naprotiv. Obojica ističu da im je upravo ona – na prvom mestu.

- Sport nije sigurna stvar. Tu su moguće povrede, sve je neizvesno. Zato planiram da nastavim školovanje posle srednje škole, upišem fakultet – reći će Petar, i osvrnuti se na nedavnu povredu rođenog brata Lazara, koja je sada uspešno sanirana, a on se nalazi u trenažnom procesu i uskoro kreće sa utakmicama.

Da mu je škola na prvom mestu, potvrdiće i Veljko: 

- Naravno da se nadam uspehu u fudbalu i radim na tome, ali gledaću da završim fakultet, da imam nešto sigurno u rukama. Možda me fudbal i odvede na drugu stranu, ali nikad se ne zna šta nas čeka...